Dinko Fio

“Po ocu Hvaranin, rođen u Blatu na Korčuli, a živeći i školujući se u Dubrovniku, tražio sam, obilazio i zapisivao, eto punih šezdeset godina zanesen pripadnošću svome zavičaju. To je bilo moguće zahvaljujući ljubavi za svoju narodnu baštinu i pamćenju mnogih entuzijasta-kazivača, pa prvenstveno njima pripada zasluga što su otrgnute zaboravu mnoge pjevane pjesme u desetljećima između Drugog svjetskog i Domovinskog rata.

Neke od njih odzvanjaju u pamćenju iz najranijeg djetinjstva… a mnoge su uspomene na divne susrete s kazivačima i prijateljima u njihovim domovima po selima i gradovima, pa svima koji su pomogli u mojim nastojanjima najsrdačnije zahvaljujem.”

Dinko Fio

Rođen je 1924. u Blatu na Korčuli. Tu je završio 1. razred osnovne škole, a nastavio u Dubrovniku, gdje je završio i učiteljsku školu, 1942 godine. Diplomirao je 1961. solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lava Vrbanića.

Čim je maturirao pozvan je u vojsku (II svjetski rat). U domobranima je bio od 1.9.1942. do 1.4.1944., a zatim do srpnja 1945. u NOB-i (zborovođa u Kulturno-umjetničkoj ekipi XXIX hercegovačke divizije). Sa zapisivanjem narodnih napjeva počeo je već 1943. Od 1945. do 1947. bio je učitelj glazbe na Gimnaziji u Mostaru, a zatim na III Muškoj gimnaziji u Beogradu (1947./48.). U Zagreb dolazi 1948. gdje prvo radi na II muškoj gimnaziji (1954.-1956.). Od 1956. do 1961. bio je nastavnik glazbe u OŠ Volovčica, a od 1961. do 1975. dirigent je Dječjeg zbora RTV Zagreb. 1967 i 1968. djelovao je kao gost dirigent zbora RTV Ljubljana. Bio je profesor na glazbenim školama Pavla Markovca i Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Kao honorarni docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu držao je predavanja iz Metodike zborskog pjevanja 1971./72. i 1980./81. godine. Od 1970. do 1974. bio je glazbeni rukovoditelj i dirigent Akademskog zbora SKUD-a “Ivan Goran Kovačić”, a od 1975. do 1980. glazbeni rukovoditelj i dirigent ansambla “Lado”. Održao je mnoge seminare za zborovođe u više gradova Hrvatske, Slovenije, Vojvodine i Makedonije.

Kao voditelj klapa i kao skladatelj dobio je ukupno 33 nagrade i to s klapama: “Ošjak” (Vela Luka) 19, “Crnomiri” (Čara) 2 i “Nostalgija” 12 nagrada. S Akademskim zborom “I.G. Kovačić kvalificirao se 1974. godine na IV međunarodni festival u SAD-u, između 150 preslušanih studentskih zborova uvršten je među 13 zborova svijeta, te nastupio u dvorani filharmonije Lincoln Centera u New Yorku i u dvorani Kennedy Centera u Washingtonu. Prethodno je sa zborom održao 12 koncerata po sveučilištima. Tada su prvi puta u SAD-u izvedena i djela Ivana Matetića Ronjgova, a Fio je održao predavanje o istarskoj glazbi pred 54 dirigenta studentskih zborova svijeta u nacionalnoj bibilioteci Lincoln Centera.

Maestro Dinko Fio o ideji osnivanja “Komina”

“Komini su tradicija sastajanja prijatelja po kućama” kaže Fio, te nastavlja: “Svatko je nešto donio, netko ribu, netko meso, netko kolače, netko voće. Družili smo se i pjevali višeglasno. U današnje asocijalno vrijeme važno je obnoviti tu društvenost. To i jest smisao “Prvoga komina Snježanina”. U njemu su moji bivši pjevači koji su prije 40 godina bili u Dječjem zboru OŠ Volovčica i u Dječjem zboru RTV Zagreb, a tu su i “Goranovci”. Oni su osvajali nagrade u Francuskoj i SAD i jako sam ponosan na njih.

Ja se nadam da će tu ideju slijediti i drugi, jer ima puno mješovitih zborova iz kojih bi se mogli napraviti komini. Volio bih da mi se jave, pa da ih možemo registrirati. Komin mora nositi ime onoga tko ima u kući komin i kod koga se društvo sastaje. Tako će nakon “Prvog komina Snježanina” doći recimo, 2. komin Barba Franin”, pa “3. komin Lucin” itd…”

Maestro Dinko Fio preminuo je 2.11.2011. u Zagrebu.